Beogradski parimejnik je najstarija knjiga u fondu Narodne biblioteke Srbije i jedan od najreprezentativnijih sačuvanih rukopisa iz srpske ćirilične rukopisne tradicije. Nastao je u prvoj četvrtini XIII veka, dakle, za vremena Svetog Save, odnosno uzdizanja Srpske pravoslavne crkve u rang autokefalne arhiepiskopije; nije poznato ko je naručilac, ali je svakako u pitanju bio pripadnik vladarske porodice, krupnog plemstva ili visokog sveštenstva, kao i u slučaju druga dva monumentalna rukopisa XIII veka, Miroslavljevog i Vukanovog jevanđelja. Iako je očuvan samo manji njegov deo, ipak je reč o kaligrafski najuspelijem srpskom rukopisu toga doba, te je Beogradski parimejnik upravo stoga odabran kako bi se Ministarstvo kulture i informisanja, Narodna biblioteka Srbije i izdavačka kuća Platoneum, njegovim fototipskim izdanjem, pridružili obeležavanju jubileja osam vekova autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve.